search
top

Povijest

SOSAI MAS OYAMA

OyamaMAS OYAMA Masutatsu (Mas) Oyama rođen je 27. srpnja 1923. godine kao Yong I-Choi u selu nedaleko od Gunsana u Južnoj Koreji.

Dok je još bio prilicno mlad poslali su ga u Manchuriu u Južnoj Kini da živi sa sestrom na farmi. U dobi od devet godina poceo je uciti južno kineski oblik kenpa nazvan “Osamnaest ruku” od gopodina Yia koji je u to vrijeme radio na farmi.

Kad se Oyama s 12 godina vratio u Koreju nastavio je trenirati kineski kenpo. 1938.godine kada je imao 15 godina otputovao je u Japan kako bi postao pilot kao junak tadašnjeg vremena, prvi korejski ratni pilot.

Samostalan život u njegovim godinama nije bio tako jednostavan kao što je mislio, pogotovo zato što je bio Korejac u Japanu, pa je obuku za pilota ostavio postrance.No, unatoc tome, nastavio je s treniranjem borilackih vještina tako što se bavio judom i boksom. Izuzetno ga je zainteresirao Okinawa karate, te se brzo pridružio treninzima u Gichin Funakoshi Dojo-u na Takoshoku sveucilištu gdje je naucio ono što je danas poznato kao Shotokan karate.

Napredovao je jako brzo te je vec sa 17 godina položio 2.Dan. Kada je sa 20 godina pristupio Japanskoj carskoj vojsci vec je bio 4. Dan. U isto vrijeme ozbiljno se zainteresirao za judo. Njegov napredak u judu nije ništa manje impresivan nego onaj u Shotokanu. Do vremena kad je prekinuo s treniranjem juda, cetiri godine nakon što je poceo, dosegnuo je 4. Dan.

Poraz Japana u 2.svjetskom ratu jako ga je pogodio, te je u to vrijeme prolazio kroz ozbiljnu krizu. No, na srecu, u njegov je život tada ušao So Nei Chu. Majstor Chu (još jedan Korejac u Japanu) imao je tada znacajniji autoritet u Goyu Ryu u Japanu. On je obnovio Oyaminu psihicku i fizicku snagu. On je bio taj koji ga je potaknuo da posveti svoj život borilackim vještinama te da se povuce u osamu na tri godine kako bi trenirao svoj duh i tijelo.

Kad je imao 23 godine, Oyama je upoznao autora knjige “Musashi” – Eijia Yoshikawu koji mu je pomogao pri pisanju Dojo zakletve. Knjiga i autor pomogli su Oyami da nauci Samurajski Bushido kod. Iste godine Oyama je otišao na planinu Minobu, na kojoj je Musahi razvio Nito Ryu stil macevanja. Oyama je mislio da bi to bilo idealno mjesto za rigorozni trening koji si je zacrtao. Sa sobom je izmedu ostalog ponio kopiju knjige i poveo studenta Yushiru.

Osjecaj samoće bio je jak i nakon 6 mjeseci Yushiro se tijekom noci iskrao i pobjegao. To je još više otežalo stvari za Oyamu koji se sada više nego ikad želio vratiti u civilizaciju. So Nei Chu mu je u svom pismu napisao da obrije jednu obrvu kako bi ga prošla ta želja jer sigurno ne bi želio da ga netko vidi takvoga. To i još neke dirljive Chuove rijeci uvjerile su Oyamu da nastavi te je on odlucio postati najjaci karateka u Japanu. No ubrzo mu je sponzor javio da ga više ne može podržavati, te je nakon 14 mjeseci samoći morao doći kraj.

Nekoliko mjeseci nakon toga, 1947.godine, Mas Oyama osvojio je karate turnir na prvom Japanskom nacionalnom prvenstvu borilaćkih vještina nakon Drugog svjetskog rata. Unatoć tome, u sebi je osjećao prazninu jer nije uspio dovršiti 3 godine samoće. Tada je odlucio da ce svoj život u potpunosti posvetiti karateu.

Odlucio je ponovno pokušati, ali ovaj put na planini Kiyozumi. Odabrao je to mjesto zbog okoline koja ga je duhovno uzdizala. Ovog su puta treninzi bili fanaticni. 12 sati treninga svakodnevno bez dana odmora, stajanje ispod hladnih vodopada, trganje rijecnog kamenja golim rukama, korištenje drveca kao makiwara i sl. Svaki je dan, takoder, ucio o starim klasicima borilackih vještina,Zenu i filozofiji.

Sosai Mas OyamaNakon 18 mjeseci, spustio se s planine s velikim samopouzdanjem te je bio spreman preuzeti kontrolu nad svojim životom. Odlucio je da više nikad nece biti pod tako velikim utjecajem ljudi oko sebe.

1950. godine Oyama je poceo testirati (i demonstrirati) svoju snagu u borbi s bikovima. Borio se s ukupno 52 bika,od kojih su trojica umrla odmah,a njih 49-ero je ostalo bez rogova.. No, to ne znaci da mu je bilo lako. 1957.kad je imao 34 godine, umalo je poginuo kad ga je bik napao s leda. Nekako je uspio odmaknuti bika i otkinuti mu rogove. 6 mjeseci bio je vezan za krevet kako bi se oporavio od inace fatalne rane.

1952.godine otputovao je u SAD kako bi demonstrirao svoj karate na nacionalnoj televiziji. Tijekom predstojecih godina prihvacao je sve izazivace što je rezultiralo borbama s 270 razlicitih ljudi. Veliku vecinu pobjedio je samo jednim udarcem. Borba nikad nije trajala više od 3 minute, a vecina više od par sekundi.Njegovo borilacko pravilo bilo je jasno- ako je došao do tebe, to je bilo to. Ako bi blokirao njegov udarac u rebro, slomio bi ti ili išcašio ruku.Ako ne bi blokirao, slomio bi ti rebro.

Postao je poznat kao Godhand (božja ruka) te je bio živi primjer mota japanskih boraca “Ichi geki,Hissatsu” tj.”Jedan udarac – sigurna smrt”. Za njega je to bio istinski cilj karate tehnike. Zavidna nožna i ostala tehnika bila je na drugom mjestu (iako je bio poznat i po snazi svojih udaraca glavom).

1953. godine, Mas Oyama otvorio je svoj prvi Dojo u Mejiru u Tokyu. 1956. otvorio je prvi pravi Dojo u bivšem baletnom studiu iza Rikkyo sveucilišta, 500 metara od mjesta na kojem se danas nalazi japanski Honbu Dojo (sjedište). Do 1957. Dojo je imao oko 700 clanova unatoc tomu što u mnogi odustajali zbog strogoce treninga. Oni koji su prakticirali ostale stilove takoder su dolazili trenirati , pretežito zbog full contact borbi.

Jedan od orginalnih instruktora,Kenji Koto, rekao je kako su promatrali nacin borbi ostalih stilova te posvojili tehnike koje bi bile dobre u realnoj borbi. Tako je Oyamin karate napredovao. Uzeo je tehnika iz svih borilackih vještina te se nije ogranicavao samo na karate. Clanovi njegovog dojoa ozbiljno su shvacali kumite, prvo kao umjetnost borbe, pa su ocekivali udarati i biti udareni. S par ogranicenja, udaranje glave bilo je dopušteno,obicno s petom ili s omotanim zglobovima. Zahvati, bacanja i udarci u prepone takoder su bili uobicajni. Kumite bi trajao dok jedna osoba glasno ne bi priznala poraz. Ozljede su bile ceste pa je postotak odustajanje bio veci od 90 %. Tada još nisu imali službeni do-gi te su nosili što god su imali.

1952. Oyama je održao demonstraciju na Hawaiima. Vidio ga je i mladi Bobby Lowe koji je ostao zatecen snagom kojom je Oyama demonstrirao. Iako je bio mlad,Lowe nije bio neiskusan u borilackim sportovima te su njegova postignuca bila slicnam onim Oyaminim u mladim danima. Otac mu je bio Kung Fu instruktor, te se imao priliku okušati u mnogo razlicitih borbenih sportova. Do svoje 23 godine postao je nositelj 4. Dana u judu, 2. Dana u kenpu, 1.Dana u aikidu te je bio respektabilan boksac.

Vrlo brzo postao je prvi kyokushin ucenik Mass’ Oyame. Svakodnevno je trenirao sa njim godinu i pol. Uskoro je pocelo Uchi-deshi vrijeme, “1000 dana pocetka”. Poznati i kao Wakajishi “Mladi lavovi” Mass’ Oyame, samo najbolji od stotinjak prijavljenih mogli su svakodnevno trenirati sa majstorom. Godine 1957. Bobby Lowe se vratio na Hawaiie i otvorio prvu Oyama školu izvan Japana.

Današnje svjetsko sjedište bilo je službeno otvoreno u lipnju 1964.godine kada je bilo prihvaceno ime Kyokushin što znaci maksimalna istina. Od tada, Kyokushin je nastavio sa širenjem u više od 120 država diljem svijeta. Više od 10 milijuna registriranih clanova ucinilo je Kyokushin jednom od najvecih organizacija borilackih vještina u svijetu.

Nažalost, Sosai Mas Oyama umro je u travnju 1994.godine od raka pluca u sedamdesetoj godini života.

top