IN MEMORIAM SHIHAN FURKO KALMAN, BY MILAN GARAŠIĆ
Vijest o odlasku (smrti) shihana Kalmana primio sam od svoga sina Tihomira. Jednostavno sam bio šokiran. Odmah sam nazvao sensei Tibora Agocsa i pitao ga da li je to istina. Nažalost bila je. I u tu istinu sam teško povjerovao.
Moj zadnji susret sa sihahnom Klamanom bio je u Gruziji na Europskom prvenstvu. Teško se kretao.
Međutim, razgovor s njime je kao i uvijek bio interesantan.
Sjećam se našeg prvog susreta i moje molbe za pomoć koju sam mu uputio. To je bilo 1996. god. U Martfiju. Sa svojim timom došao sam na natjecanje i iskoristio priliku da ga zamolim za pomoć.
U tom trenutku prestala je suradnja Hrvatske kyokushin karate organizacije sa shihanom Istvanom Adamijem.
Bilo je to vrijeme poslije smrti soasi Oyame kada su mnogi shihani mijenjali organizacije. Tada sam kazao shihanu Kalmanu: „Shihan, ja neću stalno mijenjati organizacije. Hoću biti u ovoj, a vas molim za pomoć. Organiziramo Memorijal Branka Bošnjaka i ljetnu školu i trebamo vašu pomoć.”
Odgovor je bio: „Nema problema, pomoći ću.”
I pomagao je. 16 godina dolazio je na naše ljetne škole, učio nas, održavao ispite za KYU i DAN pojaseve, zvao nas na seminare koje je organizirao, dolazio u Samobor na turnir.
Koliko je bio cijenjen u Hrvatskoj možda najbolje pokazuje jedan primjer. Kada bi organizirali Memorijal Branka Bošnjaka, uvijek bi ga zvali da bude naš gost. Kada bi imali sastanak organizacijskog odbora, od članova bi uvijek dobio pitanje: „Jesi li zvao shihana Kalmana?”
Uvijek smo bili sretni kad je došao i njegovo prisustvo na turniru za nas je bila velika čast i potpora.
Sve ove godine imali smo intenzivnu suradnju. Mene osobno puno je naučio o karateu i puno mi je pomogao.
Ne želim podcijeniti nijednog svog učitelja koji me trenirao, ali uzimam si za pravo kazati da je shihan Kalman moj karate otac.
Tijekom godina naša se suradnja razvila u jedan prijateljski odnos. Naime, imali smo puno zajedničkih hobija, a i profesionalno zanimanje nam je bilo isto. Ja sam bio vojnik kao i shihan Kalman pa smo uvijek razmjenjivali iskustva o našem vojničkom životu. Svaki od nas služio je svojoj domovini na svoj način.
Naš zajednički hobi bio je lov. I tu smo imali puno zajedničkih tema i događaja.
Na ispitu za 3. DAN on je bio moj ispitivač. Kada je došlo vrijeme za ispit za 4. DAN, samo mi je rekao: „Milan, ispit za 4. DAN!” To sam shvatio kao zapovijed.
Tako je bilo i za ispit za 5. DAN. Tada sam mu kazao kako sam star. Odgovor je bio: „Pripremi se, možeš ti to.”
Mnogi karateke iz Hrvatske polagali su ispit kod njega.Na ispitu je uvijek bio profesionalan a ispit je bio na visokoj razini.
Nemoguće je ukratko opisati našu dugogodišnju suradnju s njime. Posebno sada kada su emocije još svježe i jake.
Uglavnom, shihan Kalman bio je veliki karateka koji je puno pomogao Kyokushin karateu u Hrvatskoj. Također, kao čovjek pokazivao je čvrst karakter, uvijek je bio dosljedan sebi i svojim principima.
Upravo zbog tih njegovih kvaliteta i karakteristika meni osobno, a i mnogima drugima bio je jedan pozitivan primjer.
Upravo zbog tih kvaliteta izražavam mu svoju zahvalnost za sve ono što je učinio za mene i Kyokushin karate u Hrvatskoj.
Sjećat ćemo ga se kao velikog karateke i čovjeka čvrstog karaktera.
Hvala mu za sve.
Počivaj u miru shihan. OSSU!!
Milan Garašić, branch chief
